KLOBUK:
4-12 cm. Konveksan, zatim raširen, mesnat, tvrd.
Bjelkaste do krem boje, kožica klobuka prerasta rub i podvučena je prema
unutra. Često vrlo prljav jer kako raste često podiže sa sobom dijelove podloge
iz koje raste, tj. zemlju i kamenje.
TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići su gusti, slobodni, najprije blijedoružičaste, a
kasnije smeđaste boje, pod starost gotovo crni.
STRUČAK:
Zdepast, robustan, obično kratak, 3-8 cm visine i 3.5 cm
debljine. Jako tvrd, bjelkaste boje, u bazi se obično sužava. Nosi bjelkasti,
dvostruki vjenčić po čemu je dobio i ime.
OTRUSINA:
Čokoladnosmeđa s primjesom ljubičastog.
MESO:
Debelo, bjelkaste boje, jako tvrdo, na presjeku malo
porumeni. Miris i okus vrlo ugodni, podsjećaju na lješnjake.
MIKROSKOPIJA:
Spore čokoladnosmeđe, okruglaste, 4-6.5 x 4-5 µm.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste po vrtovima, šljunčanim ili dobro utabanim
zemljanim putevima ili uz njihov rub, uz puteve po naseljima i parkovima i
slično.
JESTIVOST:
Tvrdo i kompaktno meso i ugodan okus daju ovoj gljivi
izvrsnu kvalitetu.
DOBA:
Ljeto – jesen. Međutim, u manjim količinama javlja se već
u drugoj polovici proljeća.
SLIČNE VRSTE:
Druge srodne jestive vrste pečurki poput Agaricus
campestris i Agaricus bisporus. Međutim one nemaju dvostruki prsten. Moguća je
i zamjena sa otrovnom pečurkom (Agaricus xanthoderma), ali ona ima neugodan
miris po tinti, odnosno karbolu i požuti na mjestima gdje ju zagrebemo ili
prerežemo (posebno u dnu stručka). Treba obratiti pažnju da se ne zamijeni
mladim primjercima smrtonosno otrovnih bijelih pupavki (Amanita verna, Amanita
virosa) dok su u jajetu. Te vrste pupavki rastu u šumama, a ne po livadama i
imaju bijele, a ne ružičaste listiće.
OPASKE:
Ova je gljiva toliko snažna da svojim rastom može
podignuti i slomiti dijelove asfalta uz prometnice blizu kojih raste. Ne
preporuča se branje ove gljive, ni bilo kojih drugih gljiva baš u samoj blizini
prometnica ili industrijskih zona jer gljive su sakupljači teških metala (poput
olova i kadmija) koji u većim količinama mogu naštetiti organizmu čovjeka.
Međutim, pretjeranog razloga za uzbunu nema, jer ipak je malo pretjerano
upozoravati na nekakvu veliku opasnost od konzumacije ovakvih gljiva. Prava
opasnost od olova nam prijeti iz zraka (ispušni plinovi koje udišemo) i tla
gdje se olovo godinama taloži i vraća nam se npr. u obliku vode. A još
štetnijeg kadmija ima u cigaretama, kavi, čaju, prerađenim žitaricama,
iznutricama životinja, školjkašima, rakovima itd, pa su gljive koje konzumiramo
relativno rijetko, najmanji problem od svega toga. Prema tome, nema straha od
konzumiranja dvoprstenastih pečurki, pogotovo ako su one ubrane negdje u
prirodi, relativno udaljenoj od potencijalnih zagađivača. / izvor: Boletus /
Hrvaška, Istra, Umag: HAT:
OdgovoriIzbriši4-12 cm. Convex, nato razširil, mesnate, težka. Belkasto do krem barve, koža-cap raste in poudaril, da je rob navznoter. Pogosto zelo umazana, saj raste pogosto postavlja po delih podlago, iz katere raste, tj. Zemlja in kamenje.
TRUSIŠTE / listi:
Škrge so debele, brez, najprej bledo rožnate, kasneje pa rjave, skoraj črne mlajših.
steblo:
Čokat, robusten, običajno kratka, 3-8 cm v višino in 3,5 cm debele. Zelo težko, belkasto barvo, baza je navadno zoži. Nosil sivo-bela, dvojni venec, s katerim je dobil svoje ime.
OTRUSINA:
Čokoladno rjava s pridihom vijolične.
MESO:
Debel, belkaste barve, zelo težko, na križišču malo rumene. Vonj in okus zelo prijetno, spominja na lešnike.
mikroskopija:
Spore čokolado, zaokrožene, 4-6.5 x 4-5 mikronov.
HABITAT in distribucija:
Raste v vrtovih in peščene ali dobro hodil, makadamskih cestah ali ob njegovem robu, ob cestah v naseljih in parkih in podobno.
edibility:
Trdo in kompaktno meso in prijeten okus, da to gobovo odlične kakovosti.
AGE:
Poletje - jesen. Vendar pa v manjših količinah pojavlja v drugi polovici vzmeti.
Podobne vrste:
Druge sorodne vrste užitnih gob, kot Agaricus campestris dvotrosni kukmak in. Vendar pa imajo dvojni obroč. Je mogoče nadomestiti s strupenimi gob (Agaricus xanthoderma), vendar pa ima neprijeten vonj črnila ali Karbol in porumeni na mestih, kjer so raze ali razrezanih (zlasti v spodnjem delu stebla). Pozornost je treba nameniti ne da nadomestiti mlade primerke smrtno strupenih belih phalloides (Amanita zvesti, koničasta mušnica), medtem ko v jajcu. Te vrste phalloides rastejo v gozdovih, ne na travnikih in so bele, ni roza liste.
OPOMBE:
Ta gliva je tako močna, da lahko njegova rast dvigne in break kosov asfalta ob cestah v bližini jim rastejo. Zato je priporočljivo, da preberete te gobe, ne nobene druge glivice samo v bližini cest ali industrijskih območij, saj gobe so zbiralci težkih kovin (kot so svinec in kadmij), ki lahko v večjih količinah škoduje človeško telo. Vendar pa pretirano ni razloga za preplah, saj je še vedno malo preveč opozarjajo na nekatere veliki nevarnosti uživanja teh gob. Resnična nevarnost svinca nam grozi od zraka (izpušnih plinih, ki smo dihajo) in tlemi, kjer vodilni nabira več let in vrne k nam, na primer v obliki vode. In še bolj škodljiva kadmija je v cigarete, kava, čaj, predelane žitarice, živalske drobovine, školjke, rake, itd, vendar so glivice, ki porabijo relativno redki, najmanjši problem vseh. Zato ni bojazni pitne dvoprstenastih gob, zlasti če so izbrali nekje v naravi, relativno daleč od potencialnih onesnaževalcev.