#etika Jedan mladić iz Umaga (op.u) došao je u veliku tvrtku na razgovor za
posao. Prošao je prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane sa
direktorom radi konačnog intervjua. Direktor je pogledao njegov odličan
životopis, a zatim ga je pitao: Jeste li primali školarinu za vrijeme
školovanja? Mladić je odgovorio: ne. Je li vam vaš otac platio studij? Da. –
Odgovorio je on. Gdje radi vaš otac? Moj otac je kovač. Direktor je zamolio
mladića da mu pokaže ruke. Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku. Jeste li
ikada pomagali svojim roditeljima u poslu? Nikad, moji roditelji su samo
željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu
nego ja. Direktor je tada rekao: Imam jedan zahtjev za vas: Kada danas dođete
kući, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutro ponovno dođite kod mene. Mladić
je imao osjećaj da ima velike šanse da dobije posao. Kada se vratio kući, pitao
je oca može li oprati njegove ruke. Otac se osjećao pomalo čudno, ali i sretno
i dopustio je svome sinu da mu opere ruke. Mladić je malo po malo prao očeve
ruke. Bilo je to prvi put da je primijetio da su ruke njegovog oca naborane i
pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale
kada bi ih dodirnuo.
Bilo je to prvi put da je mladić shvatio što znači kada
par ruku radi svakog dana da bi mogao platiti za njegovo školovanje. Modrice na
rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo školovanje i njegovu budućnost. Nakon
što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo čistiti i sređivati očevu radionicu.
Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno. Narednog jutra, mladić je ponovo
posjetio direktora. Direktor je primijetio suze u očima mladića kada ga je
upitao: Možete li mi reći što ste uradili i što ste naučili jučer kod kuće? Mladić
je odgovorio: Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu. Sada
znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom
ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je
važno i vrijedno pomagati u obitelji. Direktor je rekao: To je ono što tražim
kod svojih radnika. Želim zaposliti nekoga tko zna cijeniti pomoć drugih i tko
ne stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste! Dijete koje se mazi i pazi i
kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima
pravo na sve i uvijek sebe stavlja na prvo mjesto, ignorirajući napore svojih
roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci. Možete vi pružiti
svom djetetu velike i skupe stvari, ali pobrinite se da ono nauči i što znači
ribati pod ili bojati zid. Naučite ga da treba oprati suđe nakon obroka, ali ne
zato što nemate novca da unajmite nekog tko će to uraditi umjesto njega, već
zato što treba shvatiti vrijednost rada. / izvor: facebook, uredio Crobloger /
Sve je točno napisano
OdgovoriIzbriši