 |
| foto: Nenad Šantalab |
UMAG – Proljeće i topli dani na svjetlo su izvukli i većinu zmija. Ovih dana često ćemo vidjeti Crnu poljaricu pa vam donosim većinu dostupnih podataka za ovu zmiju koju sam i sam susreo ovih dana u naselju Zambratija kod Umaga. Ovaj prekrasni gmaz obitava u Hrvatskoj u Istri i Kvarneru, Primorju, otocima Krku, Velom Brijunu, Susku, Palagruži itd. Najviši nalaz u RH je u Lici (Krasno, 1340 m), a najjužniji je kod Baških Oštarija. Odrasli primjerci su do 150 cm, ponekad duži.
Vitka zmija s pomalo malom, ali jasno istaknutom glavom, glatke ljuske i vrlo istaknutih očiju s okruglom zjenicom. Temeljna boja tijela je u većini teritorija rasprostranjenosti zelenkasto-žuta uglavnom skrivena crnim/tamnim pigmentom koji formira konačni uzorak: poprečne pruge na prednjim dijelovima tijela, žute pruge/redovi pjega. Taj se uzorak proteže sve do kraja tijela, pa se često vidi dok zmija bježi u zaklon. Trbuh je žućkast ili sivkast (rijetko crvenkast), ponekad s malim tamnim točkicama. Većina odraslih jedinki je skoro potpuno crna. Mladi su sivi ili maslinaste boje, s uzorkom na glavi (najčešće svijetla crta između očiju, okrugle točkice i lagani V- ili W- oblik iza njih. Također mogu biti prisutni tamni uzorci nas prednjem dijelu tijela. Odraslu obojanost poprime negdje oko četvrte godine. Voli raznovrsna suha staništa, otvorena, ali dobro obrasla vegetacijom (npr. osunčane kamene padine, grmasta područja, makija i garig, rijetke šume i njihove granice,
ostaci građevina i vrtovi). Povremeno i vlažne livade i druga vlažna mjesta. Nekad vrlo česta, većinom aktivna danju, boravi na zemlji, ali se dobro penje po grmlju i kamenju. Hibernira u pukotinama u kamenju, hodnicima sisavaca, nekad u grupi. Od mjesta hibernacije se može u proljeće vrlo daleko preseliti do ljetne "kuće". Tu može boraviti na relativno malom području (oko 3000 m2 u djelovima Italije). U tom teritoriju kreću se u potrazi za hranom, sunčaju se, vrući dio dana provode u sjeni. Slično je i s riđovkom. Vjeruje se da tamnija koloracija nekih jedinki pospješuje upijanje topline za hladnijeg vremena i te jedinke znadu narasti nešto veće od ostalih i imaju više jaja. Ali te prednosti se uravnoteže s tim da predatori češće ulove takve jedinke jer nisu dovoljno kamuflirane. Vrlo brza (odmah iza zmajura) i okretna zmija, lovi vidom i znade biti vrlo agresivna ako ju se ulovi i znade uporno i jako gristi. Ponekad davi plijen. Prehranjuje se gušterima, sisavcima, ptićima, drugim zmijama (čak i ljutice i pripadnici vlastite vrste!), žabama. Mladi se prehranjuju malim gušterima i njihovim jajima, velikim skakavcima. Mužjaci se bore u sezoni parenja, "bičuju" se svojim repovima i traže partnera do 3 km. Ženke lijegu 4-15 izduženih jaja (često 4-7 u Italiji) koja su 30-40 mm x 15-22 mm sa zvijezdastim uzorcima. Mladi se izlegu za 6-8 tjedana (20-25 cm).
Vitka zmija s pomalo malom, ali jasno istaknutom glavom, glatke ljuske i vrlo istaknutih očiju s okruglom zjenicom. Temeljna boja tijela je u većini teritorija rasprostranjenosti zelenkasto-žuta uglavnom skrivena crnim/tamnim pigmentom koji formira konačni uzorak: poprečne pruge na prednjim dijelovima tijela, žute pruge/redovi pjega. Taj se uzorak proteže sve do kraja tijela, pa se često vidi dok zmija bježi u zaklon. Trbuh je žućkast ili sivkast (rijetko crvenkast), ponekad s malim tamnim točkicama. Većina odraslih jedinki je skoro potpuno crna. Mladi su sivi ili maslinaste boje, s uzorkom na glavi (najčešće svijetla crta između očiju, okrugle točkice i lagani V- ili W- oblik iza njih. Također mogu biti prisutni tamni uzorci nas prednjem dijelu tijela. Odraslu obojanost poprime negdje oko četvrte godine. Voli raznovrsna suha staništa, otvorena, ali dobro obrasla vegetacijom (npr. osunčane kamene padine, grmasta područja, makija i garig, rijetke šume i njihove granice,
Nema komentara:
Objavi komentar
Zahvaljujem na vašem komentaru