Začudio sam se kako jedan krivo
servirani objed u lokalnom hotelu može zauvijek promijeniti sliku o turističkoj
destinaciji. Prije dvije godine moj prijatelj, inače uspješan zagrebački
odvjetnik sa obitelji se odlučio posjetiti Umag kao poznatu turističku destinaciju
u Istri. O Umagu nije znao ništa osim slike koju je stvorio godinama primajući
povremene informacije o raznim događanjima povezanim s Umagom, najčešće o
velikom i poznatom teniskom turniru. Od mene je godinama slušao o još nekim
događanjima kao što je poznata fešta od rajčica, sajmovima koji su se skromno
pokušavali uspostaviti na temu morskog ribolova, sporta, cvijeća, gljivarstva i
slično. Obitelj se odlučila to ljetovanje provesti u Umagu i u tome smislu su
me zamolili za savjet glede smještaja u hotelu koji je dobar za djecu i koji
nudi all inclusive uslugu prehrane. Malo sam se raspitao i saznao da u Umagu
takvu uslugu nudi hotel Umag. Svi smo se radovali zajedničkom susretu i
povremenom druženju, oni ponajviše jer su se htjeli odmoriti nakon naporne
godine u Zagrebu. Tada nastupa šok za njih i neugodnost za mene. Već nakon prve
večere osjetili su nezadovoljstvo. Nije to ono što su očekivali, hrana im je
bila bezukusna i jednolična sa prevladavajućim tonom duboko frigane prehrane
koju su najmanje očekivali u Istri. Jela bez imalo tona podneblja u koje su
došli nastavila su se i u sljedećim danima. Sve češći izlasci u restorane po
Umagu i okolici počela im je biti glavna preokupacija, a objedi u hotelu Umag
sve rjeđi. Djeca su bila posebno pogođena jer nisu stigla guštati na bazenu i
hotelskoj igraonici. Ja sam naravno ispao tema zadirkivanja što traje i dan
danas. Ali nije to glavi problem, oni su Umag kao turističku destinaciju
prekrižili zbog gorkog okusa prve večere i nikada više ne žele čuti za hotele
grupacije Istraturist. Nakon toga sam malo po malo počeo istraživati i
raspitivati se po Umagu o stanju u segmentu kuhanja po hotelima u Umagu jer svi
od reda su od istog vlasnika, sada gospodina Lukšića koji ima priliku popraviti
nepopravljivo. Uglavnom svi moji sugovornici navode kao glavni problem rođačku
liniju zapovjednog lanca koji je svoje rođake, nećake i druge namještao
godinama na odgovorna mjesta šefova kuhinja uz istovremeno micanje kvalitetnih
kadrova sa takvih mjesta što je dovelo do toga da inače jako dobro uhodani
objekti godinama postaju nerentabilni i postaju predmetom najma. Sve to zato
što su ti rođački kadrovi najčešće bez iskustva i srca za gosta upropastili
poslovanje i što je najvažnije povjerenje u destinaciju. Zbog toga svi mi danas
osjećamo kako je Umag pomalo isprazan tijekom sezone, a kada posjetimo druga
mjesta osjećamo da se tamo nešto drugo događa. Ili je to samo privid?! /crobloger /