Hrvatska treba nadarene, darovite, perspektivne, školovane, ambiciozne. Da, itekako postoji razumna alternativa isluženim političarima. Izlaskom na izbore mijenjamo isfurane političke opcije, a mi glasači svugdje možemo BOLJE!
Svatko od nas mogao bi napisati knjigu na temu razlika
između neizlaska na izbore i križanja glasačkog listića. Zanemarimo li na tren
drugi krug - izbori su u globalu iza nas, barem za većinu političkih aktera.
Pokazali smo da možemo izboriti promjene, u globalu uz zamjetan gubitak
utjecaja tzv. velikih političkih opcija, IDS - HDZ - SDP - gledajući Istru, pa
sve do pozitive nekih novih političkih opcija, aktivista ili nezavisnih
kandidata. Ljudi, svima koji ste izašli na izbore, naklon do poda. Likovima, bez
opravdanog razloga - iako ste iskoristili pravo da ne izađete na glasovanje za
lokalnu političku kliku i tako ste sebi ograničili izbor za prigovaranje poradi
(NE)urađenog u vašem okruženju, ide 'palac dolje'.
Umag je sigurno, mirno i ugodno mjesto za život
Fraza “Neka institucije rade svoj posao” u nas, zapravo,
znači da tu nisu čista posla. No, mediji su tu da upozoravaju na moguće
nepravilnosti. Da li je netko radio zakonito i u najboljoj namjeri i najboljem
razvojnom periodu Grada, odluka nije na nama, ali procijeniti možemo. Sigurna
zona za političare polako se topi pred naletom političkog aktivizma, i ekipom
koja je dobrano upoznata sa situacijom na terenu. Iskoristiti privilegiju i
zaposliti stranačke poslušnike, svoje kumove, rodbinu i prijatelje, sve manje
pije vodu. Pokušavam napisati nešto suvislo bez općenitih floskula a pohvalu
uobičajeno povezujem s nekim osobnim iskustvom ili zamjetnim projektima koji
odskaču od učmale sredine. Da, ne libim se istaknuti pozitivan primjer isto kao
i lupiti packu na promašene investicije iliti uzurpiranje javnog medijskog
servisa. I da, od svega toga nemam nikakvu materijalnu korist ili sebi stvaram
neku povoljniju poziciju u društvu. Građansko zapažanje je tu u igri, bez
ikakvih socijalnih, kulturnih i političkih pretenzija. Nisam od onih koji se
pozivaju na slobodarstvo mišljenja, neovisnost prema vlasti, i bespoštednu
borbu za boljitak, a na drugoj strani kad im ne paše pokažu svoju pravu stranu
i jednoumlje ispliva na površinu. Od takvih mi je ponajviše zlo. Širitelji
svega negativnog bez plana i programa - kako dalje, jače i bolje! Naravno, sve
na tuđoj platformi, jer tko danas vadi lovu iz svog džepa. Dobro, ima nas i
takvih. Za kavicu i sokić će uvijek biti vremena. Pun mi šlajbok gvozdenih.
Sunce tuđeg neba neće vas bolje grijati no što ovo naše grije. S puno iskustva
i kilometara u nogama to odgovorno tvrdim.
Djevojka žena majka - sin suprug otac, jesu li to presudne
kvalifikacije za poziciju političara! Da li spol, rod i rodni identitet određuje
nečiju sposobnost? Ili konstantno prebrojavanje krvnih zrnaca, broj udomljenih
životinja, seksualno opredjeljenje kandidata, uz broj cipela i veličinu
košarica ili nakurnjaka, vozni park, stambeno pitanje, sve tamo od stoljeća
sedmog ...
Da, s takvim se stvarima nacija zabavlja, umjesto da tražimo
političara kojega odlikuje dijalog, tolerancija, osjetljivost za razlike u
gledištima. Glavna odlika političara trebala bi biti želja za napretkom. Manite
nas izgradnje kojekakvih nadstrešnica,raznoraznih populističkih podilaženja,
hvalisanja i prozivanja bez pokrića. Došlo je vrijeme da kažemo 'Dosta je
toga!' Neznanje i demagogiju prosipaj negdje drugdje. Neupitno na kraju
pobjeđuje opća volja naroda, a to uvijek tako gordo zvuči. Promašeni likovi
žale za njihovim podobnim vremenima, danas su politički čangrizavci u raljama
demagoških komentara ...
S osobnom percepcijom stanja ili laičkog mišljenja, dumam da
ekipa koja prva shvati i prisvoji/usvoji neospornu činjenicu da nam niske plaće
nisu konkurentnost, već inovativnost i kreativnost, zasigurno može očekivati
pobjedu. Tko spriječi i zaustavi odljev kvalificiranih ljudi uz ublažavanje
pomanjkanja kvalitetne radne snage, ima priliku da popravi izglede Lijepe Naše.
Za tako što imamo ogroman potencijal, ako ne zabrljamo dotok novca iz europskih
fondova. Bez kreiranja većeg broja radnih mjesta, koja po definiciji moraju
biti produktivna, i bez uhljebničkih na državnim jaslama, nema nama sreće niti
pomaka. Izvozna grana je ogroman ekonomski potencijal. Na koncu najbrže vrača
uloženo. Prerađivačku proizvodnju i industriju, valja podiči do maksimuma.
Građevina je već u punom zamahu. No, sve to ne smijemo stihijski otaljati, već
kroz nacionalne i lokalne interese, valja složiti prioritete. Država treba
poticati programe oporavka mikro i malih poduzeća u privatnom sektoru uz
neizostavne reforme.
Ono što mi na prvu pada na pamet, svakako je projekt Rimac
Kampus u Svetoj Nedelji , a u Umagu bi to područje mogla pokriti tvornica
ALUFLEXPACK – Umag, koja u osnovnoj djelatnosti AFP-a radi proizvodnju
savitljive ambalaže i preradu aluminijske folije. Pogon u Umagu pretežno je
orijentiran na proizvodnju za prehrambenu, konditorsku, mesnu te industriju
pića. Ako se ne varam, oko 65 posto svojih proizvoda izvoze u europske zemlje,
dok na hrvatskom tržištu zastupljenost
iznosi otprilike 60 posto. Izvoz zagarantiran, kvaliteta vrhunska, plače i
radni uvjeti pristojni za naše pojmove. Dobro, uvijek može bolje, zar ne?
I da, ovo nije reklama, kamoli sponzorirana. Mada, najbolji
lokalni blog, Umag-Umago, otvorenih pogleda nudi suradnju svim akterima
društva. Na koncu, sve su to teze vodećih ekonomskih stručnjaka, a ono
pozitivno što možemo reći i kao laici i iščitati iz medija, svakako trebamo
prigrliti, formulirati i znati razumno artikulirati svoje zahtjeve.
Kad sve krene, sjetite se ove kolumne ... Umag - to smo svi
mi
Narodni tribun : Boris/Osijek/Umag/
Nema komentara:
Objavi komentar
Zahvaljujem na vašem komentaru